Petra Pomper

“Bok ekipa, došli smo na Minesweeper, a ovo su naša pravila. Nema više dječje igre, vrijeme je za malo ozbiljniji izazov, vrijeme je da se podignu ulozi. Da bi implementirali nova pravila, prvo ćemo morati upisati tajnu šifru u izvorni kod MInesweepera.” Gledali smo se zbunjeno, a Crni je stajao u pozadini, te se konačno ubacio u razgovor i objasnio neke stvari. Dvojica stranaca su bili vladini tajni agenti, obučeni u crna odijela, i naravno, imali su crne sunčane naočale iako je vani već lagano pao mrak. Crni je objasnio da su agenti pratili svaku našu igru i svaki naš korak, sve u svrhu obrane Svijeta od izvanzemaljske prijetnje. Pratili su i druge igrače, ali mi smo se najviše iskazali, pa je došlo vrijeme da naše talente iskoristimo za dobrobit našeg planeta. Neprijateljska prijetnja je razvila sustav napada sličan igri Minesweeper, postavili su nuklearne bombe po cijelom svijetu te ih sakrili između treće i četvrte dimenzije, taman dovoljno da ljudsko oko ne može vidjeti što je pred njima. Vlada je razvila posebni skener koji djelomično očitava prostor gdje se bombe nalaze, no ne i točne koordinate, tako da netko treba odrediti točne koordinate pogađajući i analizirajući obrasce, kao u Minesweeperu. Itekako su ulozi bili veliki, a što se tajne šifre tiče, kada su ju agenti ukucali u izvorni kod igre, računalo bi nas apsorbiralo i izbacilo u interdimenzionali međuprostor gdje je potencijalna prijetnja. A Crni nas je pripremao već tjednima, jer je u svoje fine recepte koje nam je pravio i koje smo jeli, stavljao poseban začin koji je dobio od agenata, začin koji nam je prilagodio čestice tijela za transport u međuprostor. Tijelo mi se ponašalo čudno zadnjih par tjedana, ali mislio sam da je od loše hrane koje jedem u zadnje vrijeme. Srećom pa smo u ekipi imali matematičkog genija, stručnjaka za obrasce. Također smo imali i Srećka, najsretniju osobu na svijetu, jer je kao mali upao u kotao pun čarobnog srećonapitka. Kombinacija svih nas trebala je biti uspješna. Agenti su ukucali kod i koordinate, a mi smo bili transportirani u mjesto koje je imalo boje i izgled koji se ne može opisati riječima. Nakon prve uspješno deaktivirane bombe, za tjedan dana uslijedila je i druga. Pola godine kasnije iza nas je bilo 20-ak uspješnih zadataka, dobili smo crna odijela i crne sunčane naočale te poseban ured u tajnom vladinom laboratoriju gdje smo nakon škole vježbali Minesweeper, a jednom mjesečno išli na misije po cijelom svijetu. Nakon što smo očistili sve prijetnje na Zemlji, angažirala nas je Međunarodna Svemirska Vlada koja je imala sjedište na planetu Kobol Persi XII, te nas slala u različite galaksije na različite misije. I uvijek smo se stigli vratiti na vrijeme za školu, jer obrazovanje je bitno i kad si superkul svemirski tajni agent.