Marko Burec

Otkako smo bili klinci imamo taj jedan običaj kojeg se držimo sve ove godine – čim padne prvi snijeg, nađemo se u našem kvartu i započnemo Grudanje. Pravila igre su jednostavna – ne smiješ primiti više od deset udaraca grudama te isto toliko puta moraš uspješno naciljati protivnika. Pa tko prije do deset … Tijekom godina smo postali i svojevrsna kvartovska atrakcija, čim napadne dovoljno snijega krenemo s Grudanjem, susjedi navijaju a jednom nas je, na ponos rodbine, snimala i televizija, završili na YouTube sa hrpom klikova … Tako je bilo i taj put, zabundani i raspoloženi kao i uvijek, digli smo ruke na pozdrav i krenuli s borbom. I, sve bi bilo više manje isto kao i svake godine da Crni nije grudom pogodio susjeda koji je bio mrzovoljan kao i svake godine kada zapadne snijeg. On bi svake godine izašao van iz svoje kuće i mrko gledao nas kako se grudamo,uvijek bi mrmljao nešto sebi u bradu i nikada mu ništa ne bi bilo po volji,a mi klinci bi to iskoristili da se zabavimo i počeli bismo njega gađati grudama,uvijek bi vikao na nas i pobjegao bi u svoju kuću,no ove godine nije bilo tako. Pao je snijeg i jedva smo dočekali da izađemo van i da krenemo s grudanjem. Nakon što je snijeg dovoljno napadao,grudanje je počelo,jedni protiv drugih. Grude su letjele na sve strane, no odjednom je Crni pogodio susjeda grudom gdje su svi na to zastali i nisu mogli vjerovati,mrzovoljni susjed nakon nekoliko godina vike i galame prihvatio je i zimu i snijeg i nas klince i priključio nam se u grudanju na ulici. Uživao je sa nama,smijao se,bacao se po snijegu isto kao i mi klinci. I na kraju kada smo završili s grudanjem shvatili smo da on nije toliko loš susjed kako smo ga mi zamišljali i odlučili smo ga pozivati svake godine na ulično grudanje i zabavljati se svi zajedno jer to su čari pravog Božića i blagdanskog raspoloženja!