Sanja Zečević

Dok nije pogodio policajca koji je ljutito mumljao i šutao snijeg po cesti…Joško je imao 40 godina, bio je ljut jer mu je punica dolazila na večeru…doduše nije bio presretan jer ju nije volio… nije to mogao reći svojoj ženi jer bi se shrvala… Tada se Joško okrenuo, pogledao prema djeci i ljutito krenuo prema njima.. No u zadnji tren se sjetio da je i on bio dijete i da se i on tako zabavljao… Znao je da Crni to nije namjerno učinio…Stoga se odljutio i otišao do njih… Kako je u blizini bila trgovina skoknuo je po lizalice te ih podijelio… Ispričao je ekipi jednu zgodu iz njegovog života a ona je glasila:,, Kad sam ja bio mali kao vi sada, nije bilo ni računala ni mobitela, svaki dan smo se družili moji prijatelji i ja.. ali onoga dana kad su mi roditelji rekli da je pao snijeg, ja sam bio presretan.. brzo sam otišao po Peru, Ivana i Juru zajedno smo se igrali i pravili snjegovića… bio je to najbolji dan ikada.. ali sada sam tu da vam pomognem jer sam i ja bio dijete i nisam vas htio povrijediti.. Iako ste me pogodili opraštam vam.”
Joško se zaigrao sa djecom sjetio se svog djetinjstva, te uživajući s djecom vrijeme je prolazilo i padala je noć.. Joško je došao sav sretan kući i tako cijelu večer je proveo sa punicom, smijući se, pijući vino i razgovarajući o djetinjstvu..
Bio je sretniji nego ikada.