Madonna Ojurović Čačić

tata od Crnog. Da, zločesti i namrgođeni tata kojeg smo se svi u društvu bojali. Prišao nam je i glasno pitao: Što radite? Znao sam da nitko od nas neće odgovoriti niti pogledati ga u oči jer nas je sve bilo strah. Da, zbroj naših godina jednak je onom od dinosaura, ali njegov tata bi nas stavio u položaj djeteta. Prije nego što je uspio izustiti još nešto iz daljine se čuo kreštavi glas: “Gorane, gdje su ti balavci? Sad će me čuti!” Bila je to teta Milica, mama od Crnog sa valjkom za kolače u ruci. Cijeli park je gledao u nas i ženu koja će nas pretući valjkom. Kad smo nju vidjeli znali smo da se oluja sprema. Počeli su se derati na nas, spominjali su Crnog, ali toliko su brzo pričali da nitko od nas nije shvatio o čemu je riječ. Mi smo lagano propadali u zemlju od srama, ali i straha od onog valjka u Milice. Pozelenili smo i nismo znali što učiniti. U jednom trenu su se toliko opalili smijati i pred nas je iskočio Crni gušeći se od smijeha da više nismo znali što se događa. Crni kao Crni, opet je smislio spačku i dobro nam smjestio. Njegovi roditelji su umirali od smijeha, a Crni nam je pokazao snimku naših faca. Na početku nam nije bilo do smijanja, ali kasnije smo se smirili i zezali na naš račun. Ehh Crni, this means war!