Ira Ćoso

..Tko ih prekrši, ostaje gladan, mi igramo, vi gledate, vi igrate, mi gledamo, tko pobijedi, dobio je, tko nije, izgubio je.“
U početku sam mislio da sam izgubio zdrav razum, preplašen stojim među njima, ukočen, blijed, kratkog daha, smijem li se pomaknuti, je li moguće?! Tisuću i jedno pitanje unutar 30 sekundi, mota mi se svašta po glavi, zanemarujem miris zagorene hrane, trnci mi prolaze kroz tijelo, noge me više ne slušaju, krenule mi suze i onda je uslijedio dugo očekivani zagrljaj s tom dvojicom koja su banula na vrata u pravi trenutak.
Stara ekipa, staro mjesto, dobro staro nadmetanje u toj jednoj najobičnijoj igrici. Njih dvojica otišli su preko bare nakon faxa, nismo se vidjeli dvije godine i ne mogu vjerovati da su nas odlučili iznenaditi baš ove praznike. Isti tren kad smo shvatili što se događa i da nam se vraća taj stari osjećaj zajedništva oči su nam bile pune suza, krenuo je smijeh i naše staro glupiranje.
Hranu smo spasili, a njih dvojica donijeli su gajbu Beck’sa kao u dobra stara vremena. Igricu igramo već 15 godina i mogu vam reći – nije do igrice, do njih je. Takva ekipa se jednom nalazi – hvala vam za sreću 🙂