‘Nečiji stil nikada nije skroz gotov, odnosno, u kreativnom poslu konstantno otkrivamo nove načine kako riješiti probleme’
Projekt DNA ušao je u završnicu svoje druge sezone. I ove godine mladi umjetnici su nam predstavili svoje genijalne radove, a kao šlag na kraju donosimo novi wallpaper Anje Sušanj koji će te ugrijati svojim plesom u zimskim mjesecima. Njenu priču pročitaj u nastavku.
Projekt DNA u suradnji s Beck’s pivom došao je kraju s drugom po redu vrlo uspješnom sezonom. Cilj projekta je predstaviti talentirane umjetnike koji svojim ilustracijama mijenjanju svakodnevicu, progovaraju o društvenim problemima ili jednostavno svijet mašte čine za nekoliko stepenica dostupnijim. Posljednja u nizu umjetnica čija će ilustracija krasiti stranice FASHION.HR portala je Anja Sušanj koju smo već imali prilike upoznati putem prve ilustracije koja je bila inspirirana slavenskom mistikom, ali se narativno preoblikovala u nešto što može funkcionirati i kao proizvod. Ovog puta najnovija ilustracija također se dotiče slavenske mitologije, no na jedan potpuno drugačiji način, pa želite li se pobliže upoznati s pozadinskom pričom koju ilustracija krije, ali i kreativnim procesom Anje Sušanj, u nastavku donosimo intervju u kojem nam je otkrila sve zanimljivosti koje dosad nismo znali! Wallpaper ilustracije možete preuzeti ovdje!
Stojiš iza brojnih radova, no imaš li možda neki rad ili projekt koji ti je posebno značajan?
To se zaista dosta mijenja, a često su mi radovi na kojima upravo radim i oni najzanimljiviji. Moje samostalni radovi također za mene imaju posebno mjesto, mnogi od njih su bili ti na kojima sam napravila neku stilsku/kreativnu prekretnicu. Ako moram izdvojiti, spomenula bih umjetničku direkciju koju sam, uz ilustracije, radila za 13. VOX FEMINAE FESTIVAL, a ponajviše zbog tematike, jake feminističke platforme, ali i divnih suradnika.
Jesi li se ikada našla u situaciji da ti određeni projekt idejno ne odgovara, a svejedno ga moraš odraditi?
Mislim da se svaki kreativni radnik/profesionalac našao u ovakvim situacijama – čini mi se da su potpuno normalne. Kao ni u drugim strukama, tako ni u ovoj industriji nije svaki aspekt posla uvijek “za nas”. Neki projekti možda više odgovaraju mojim interesima na “prvu”, ali nastojim u svakome naći nešto što mi je zanimljivo. Dapače, ako je projekt izvan moje comfort zone to ga čini uzbudljivijim i više ispunjavajućim kad ga uspijem riješiti.
Čija kritika ti predstavlja najveću težinu?
Iskreno, na kraju dana mi je najvažnija kritika moja vlastita, odnosno, važno mi je da ja mogu reći da sam u nekom vremenskom okviru dala svoj maksimum i napravila nešto dobro. Nisu sve ilustracije uvijek jednako uspješne niti svi projekti jednako vremenski “darežljivi”, no uvijek se trudim dati maksimum unutar okvira koji su mi dani. To mi je bitno postići jer tako rastem. S tim na umu, naravno da mi je važno da klijenti budu zadovoljni proizvodom te se stoga trudim slušati, podrobno im sve objasniti kako prolazimo koji korak te biti spremna na ustupke.
Na koji način uviđaš određene pogreške u vlastitom radu, odnosno dolaziš do spoznaje ‘Ovo bi trebalo promijeniti…’?
Moj stil se svakako mijenjao, neke odluke koje sam donosila kao student iz ove mi je perspektive gotovo teško razumjeti. No, mislim da je to čest slučaj te da su te odluke, bez obzira na to što su mi neke sad daleke i strane, bile smislene onda i zapravo sustavno dovele moj stil na ono što je sada. Čini mi se da je to sve zaista stvar količine vremena koje netko uloži u neku vještinu; postepeno si postavljamo granice koje dosežemo i zatim ih pomičemo i postavljamo si nove. Nečiji stil nikada nije skroz “gotov”, odnosno, u kreativnom poslu konstantno otkrivamo nove načine kako riješiti probleme. S tim na umu, trebam naglasiti da je isto tako neophodno imati prepoznatljiv stil jer je on poput “brenda”.
Kako bi definirala svoj stil ilustriranja?
Mnogo koristim teksture, a u grubosti linije uživam. Moj je stil kolorno plošniji, tj. osobno preferiram više grafički i reduciraniji pristup boji, a kako bi sve bazirala na kontrastima i naizgled neobičnim načinima korištenja specifičnih vizualnih elemenata. Stil mi je bazično konceptualan, iako u tom smislu i to ovisi o projektu te ciljnoj skupini.
Na koji način se pripremaš za crtanje, imaš li neki ritual ili posebno mjesto?
“Opuštam mozak” čitajući, šećući šumom (posebice volim onu kastavsku) te trenirajući kettlebell. Potonje je nešto u što sam se zaista zaljubila prošle godine i rutina koja me “puni”. Kad je većina vašeg posla takva da se bazira na samostalnom radu na računalu, vrlo rijetko u timu, “odmak” od računala kroz fizički rad na sebi je zaista najbolji način da se ponovno napune ispražnjene baterije.
Koje je tvoje mišljenje o ilustraciji u Hrvatskoj?
Mislim da u prosjeku možda nije dovoljno cijenjeno, pretpostavljam jer nema dovoljno velikog tržišta, no to je problem koji je puno “veći” od Hrvatske i koji se referira na ustrojstvo struke te kontekst intrinzične motivacije koja nas kreativce često i preambiciozno vodi. No, s tim na umu, postoje klijenti (a imala sam sreću da sam ih sama imala nemali broj) koji svakako jako cijene vještine ilustratora i njihovu svrhu i funkciju te su vrlo svjesni potrebe za istom. Nadalje, za nas freelancere je vrlo lako ne se ograničavati po pogledu državnih granica, tako da je rad s inozemnim klijentima prilično standardna stvar.
Prožimaš li u svom radu društvenu poruku?
Ako crtam za sebe, nekad nastojim istu ukomponirati, a i volim sudjelovati u projektima koji su društveno inkluzivni i koji sami za sebe govore nešto više od njihove primarne funkcije. Posebno mi rezoniraju upravo projekti koji ukazuju na važnost “malih ljudi” i njihove borbe za jednaka prava te trenutnih, a vrlo aktualnih problema po pitanju klimatske krize.
Što bi savjetovala svima onima koji tek kreću tvojim putem?
Smatram važnim da se prati industrija te oni koji su na njenom vrhu, ipak se tu radi o tržištu. Nadalje, iznimno je bitno imati svoje radove online, a kako bi se samostalno promovirali. Sve ostalo je samo užasno puno uloženog vremena i truda, nema zapravo neke “magične formule”.
Koja priča se krije iza recentne ilustracije za DNA Projekt?
Napravila sam niz likova u paganskom kolu, a vrte se oko krijesa. Zaljubljenik sam u slavenske mitove te uvijek nastojim barem djelomično (i barem onako “za sebe”) ubaciti pokoju referencu, ako mi to projekt dopušta. U ovom je slučaju bilo podosta slobode te sam odlučila upravo za studeni ubaciti začudna, a donekle maskirana bića, u igru. Vatra gori radi hladnijeg vremena, no ovi začudni likovi i dalje igraju veselo! Oni su svih oblika, boja i veličina, a zajedno tvore cjelinu.
Foto: Danko Šimunović
Naša Pravila zaštite privatnosti i Uvjeti i odredbe nedavno su ažurirani, a stupaju na snagu 22. svibnja 2018. Pročitajte te dokumente u cijelosti kako biste bili sigurni da razumijete na koji način korporacija Molson Coors prikuplja, upotrebljava i otkriva vaše podatke. Pritisnite ispod za pregled ovog web-mjesta.
Ako ste pročitali ova pravila i ne slažete se s njima, ili ne želite da se vaše informacije upotrebljavaju na taj način, zatvorite ovu stranicu. Za više informacija o načinu na koji prekinuti pretplatu ili ažurirati svoje informacije, pregledajte Pravila zaštite privatnosti.