‘Nisam previše orijentirana prema društvenim pitanjima, kada i jesam volim to pretočiti u neku simboliku’

Ponekad jednostavno znaš da je to – to. Nikolina Žabčić zaljubila se u ilustraciju prije dvije godine, no taj klik bio je sasvim dovoljan da zna da se njome želi baviti profesionalno. Svoje fiktivne likove voli smještati u tragikomične situacije, a njen je izraz uvijek pomalo dječji i narativan, no Nikolinina je umjetnička priča tek na početku i tko zna kamo će nas odvesti…

S ponosom možemo najaviti da projekt DNA u suradnji s Beck’s pivom dobiva svoj nastavak i ulazi u drugu sezonu. Nakon sjajnih ilustracija mladih umjetnika koji se kriju pod imenima Ahro i Ivan Stanišić, sljedeća ilustratorica čije će djelo krasiti FASHION.HR portal je Nikolina Žabčić. Ovim putem mladi i talentirani hrvatski ilustratori ponovno će dobiti priliku pokazati svoja djela i predstaviti se široj publici najprije virtualnim putem, a potom i velikom završnicom na kojoj će se proslaviti uspješna suradnja i genijalni radovi mladih umjetnika. Prošle godine ovaj projekt debitirao je s čak šest talentiranih ilustratora, a sve ilustracije bile su dostupne kao wallpaper te su se mogle preuzeti na računalo ili mobilni uređaj, pa je isto moguće i ove godine. Po završetku projekta svi radovi bili su izloženi u Oris – kući arhitekture.

Nikolina Žabčić je studentica druge godine animiranog filma na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a otkrila nam je kako joj je skriveni hobi kuhanje, čitanje poezije i gledanje filmova, no ipak ona najveća i nedodirljiva ljubav je crtanje; umjetnost koja je postala dio Nikolinine svakodnevice kako i u profesionalnom aspektu. Na pitanje kada je shvatila da je ilustracija ono čime se želi baviti u životu, Nikolina otkriva kako je to zapravo novi segment u njezinom životu te da je ljubav stara svega dvije godine, no to ju nimalo ne sputava da u svom poslu bok uz bok parira nešto iskusnijim kolegama.

“Odmah nakon što sam upisala Likovnu akademiju dobila sam poziv iz jedne knjižnice u naselju Prečko da napravim svoju izložbu u njihovim prostorima. To je bio moj prvi doticaj s cijelim procesom pripreme za izlaganje, stvaranje nekih ciklusa u radovima, razradom ideje i još puno toga. Par mjeseci nakon toga sve više sam osjećala potrebu za takvim načinom izražavanja. Kako svoj studij shvaćam dosta ozbiljno pokušala sam dobiti više znanja i o tom području stvaranja pa sam se tako i obratila profesorima koji su mi svakim sljedećim zadatkom samo otvarali nova vrata. Bilo je prekrasno, teško, ali prekrasno.“

Ono što nas zanima u razgovoru sa svim umjetnicima je gdje crpe svoju inspiraciju i što je to nešto što ih pokreće i motivira. “Ne mogu nabrojati specifične stvari koje me inspiriraju jer je to tako nepredvidivo i varijabilno, ali mogu reći da nisam previše orijentirana prema društvenim pitanjima, kada i jesam volim to pretočiti u neku simboliku. Nekad je to događaj, pjesma, trenutak ljutnje ili sreće, većinom sreće jer sam po prirodi veseljak, a nekad je dovoljno da se ispred mene stavi zadatak koji trebam odraditi. U suštini, naginjem na fiktivne likove s nadljudskim sposobnostima i smještam ih u neke tragi-komične situacije.” Budući da je Hrvatska maleno tržite na kojem nije lako stvoriti ime niti opstati, Nikolina smatra da je potrebno uložiti dosta vremena, no ipak ponajviše truda i malo kompromisa jer samo tako je moguće uspjeti, i to ne samo kao ilustrator već i bilo kojoj drugoj djelatnosti.

Nikolinu smo zapazili po zanimljivom i prepoznatljivom stilu, a otkrila nam je da ono najviše nalikuje dječjem i narativnom likovnom izražaju. “Budući da sam još uvijek u životnoj fazi studiranja pokušavam to iskoristiti do maksimuma. Akademiju smatram nekom vrstom posla iz kojeg puno toga mogu dobiti ako i sama ulažem puno. Pokušavam svoje vrijeme što više ispuniti različitim stvarima, iskušati se u različitim medijima, što više gledati, proučavati i širiti svoje horizonte tako da bi moj stil jednog dana bio što bogatiji i kvalitetniji. Do sada je moje izražavanje naginjalo dječjem i narativnom, vjerujem da je to povezano s time što ipak studiram filmsko područje, ali ne želim se na tome ograničavati. Probala sam već par tehnika za koje se ispostavilo da mi odgovaraju, ali nekako mi taj slikovni pristup najviše odgovara. To je relativno novi moment i meni velika radost, jer sam od malena htjela slikati, ali uvijek se desilo neko „ali“ na putu.”

Na pitanje razlikuje li se njezin privatni rad i onaj komercijalni, Nikolina odgovara da se razlikuju, i to u velikoj mjeri. “Nebo i zemlja! Svaki posao „nosi“ svoje, pa tako i onaj gdje su u odnosu naručitelj i umjetnik. Naručitelj kaže svoju viziju i ja ju napravim. Zapravo jako jednostavno jer on ima novac koji ja trebam zaraditi. Jedino ako mi je dana potpuna sloboda. Onda je drugačija priča, ali to je jako rijetko. Drago mi je da sam imala prilike dobiti i to iskustvo jer sam puno naučila i o sebi samoj, o profesionalnom pristupu, uvažavanju prijedloga, kritika ponajviše.”

Kada smo se dotakli inspiracije, Nikolina nam je objasnila kako joj se zapravo kreativna blokada i ne događa često, već se jedino ponekad nađe u situaciji s previše posla, pa tu misli znaju odlutati i skrenuti pažnju s kreativno g rada. “Tada znam posegnuti za nekim filmom, često i za nekim kojeg sam gledala već trilijun puta, ali ga jednostavno obožavam. Dobro je ponekad i napraviti odmak od svega, uzeti dan, dva i ne crtati uopće pa sve nekako dođe na svoje mjesto.”

Već u prvom kontaktu vrlo lako se prepozna da Nikolina zaista voli i uživa u svom poslu, no ipak postoji nešto što joj nije najmilije. “Najviše volim to što je moje radno mjesto doma u moja 4 zida, uz kavu u pidžami u blizini frižidera. Mislim da je to izrazita privilegija freelancinga, ali naravno ima i to svoje mane.Teško je, barem meni osobno, procijeniti svoje radno vrijeme. Treba ti dva sata, tri.. pa si uzmeš pauzu kada god želiš, pa se razvuče na cijeli dan. Ja radim stalno jer znam da mogu (pomalo radoholičarski ….haha). Svakako mi je teško ponekad naći granicu i napraviti balans u omjerima rada i odmora, ali kada ju nađem to će biti idealna situacija za život. U budućnosti bih se voljela baviti character dizajnom, a onda te likove kasnije oživjeti u film. Također se želim nastaviti baviti ilustriranjem knjiga, ali ne toliko u komercijalne svrhe. Za sada mi je to bio dobar izvod prihoda i škola za budućnost, ali nadalje bih voljela raditi na projektima „slobodnijeg tipa“.”

Ilustracija koju je Nikolina napravila za DNA projekt je svojevrstan autoportret autorice, no vjeruje da će se mnogi pronaći u ilustraciji. “Budući da današnji svijet živi užurbano, svi negdje jure i nikad nemaju vremena ili ga nemaju dovoljno, taj stil života vodi do toga da pati socijalni život, obiteljski, ljubavni… nedostaje nam vremena za stvari koje nas vesele, za naše hobije i svakome bi dobro došlo da ima dodatnih sat, dva u danu za sebe. Ovo je mala mašinica koja kada se u nju ubaci novac daje dodatno vrijeme u danu. Koliko daš, toliko dobiješ. Ja sama znam da bih sve dala da imam nešto takvo maleno u svom džepu gdje mogu doći u nabavku kada mi ponestane barem malo vremena za ono što me veseli.”