Da od umjetnosti nema bježanja, dobro zna svaki umjetnik, neovisno o tome kojom granom umjetnosti se bavi. Poziv je to koji, koliko god se trudio pronaći u nečem što više odgovara zahtjevima svakodnevice, ne možeš ignorirati. Posljednja ovogodišnja epizoda Projekta DNA upravo tom porukom sasvim prikladno zaokružuje priču o mladim, strastvenim i iznad svega talentiranim umjetnicima domaće likovne scene. Razgovor s Mladenom Udovičićem, svestranim umjetnikom čijeg je opusa ilustracija tek manji, ali potpuno nezaobilazan dio, donosi FASHION.HR.

Kad bih trebala izdvojiti jednu likovnu disciplinu koja najbolje odgovara tendencijama vremena u kojem živimo, to bi zasigurno bila ilustracija. Nekoć ismijavana, nevrijedna spomena među ‘ozbiljnim umjetnicima’ ilustracija se danas nametnula jednom od popularnijih disciplina koja suvremenom čovjeku progovara na jedinstven način. Čar leži u jednostavnosti tehnike koja, u svojoj srži, nije nimalo jednostavna, zahtijeva pedantnost i, prije svega, proaktivno razmišljanje koje poziva gledatelja na dijalog. Svaka ilustracija je jedinstvena, svaki potez je namjerna slučajnost i ljudsko oko, zasićeno digitalnim svijetom koji ga okružje, to vidi i cijeni. Stoga ne čudi kako ilustratori uživaju sve veću pozornost i naklonost publike, oni su obožavani medij čije će poruke uvijek jasno biti shvaćene, bez obzira radi li se o onim ilustracijama stvorenim iz čiste potrebe i užitka ili one komercijalne. Stoga je cilj projekta DNA bila podržati takve umjetnike, neafirmirane ilustratore koji gaje veliki talent i želju da i njihovi radovi progovore i pronađu vrsnog sugovornika.

Posljednji u nizu takvih je Mladen Udovičić, slučajni ilustrator koji se ilustracijom nikako ne bavi iz slučajnosti. Kao i sve u životu, ono bitno pronađe put i način, pa je na isti način Mladen pronašao sebe kao vizualnog umjetnika kojem je ilustracija, između ostalih medija, poslužila kao jedinstven outlet s kojim stvara vlastiti svijet fantastičnih bića, crtica iz života i društvenih komentara. Prvi put kad sam prebirala po Mladenovim radovima, učinili su mi se poznatima te, što sam ih više gledala, to sam više postajala nestrpljiva pokušavajući odgonetnuti zašto su mi njegove ilustracije toliko prisne. Njegovi pokreti su nenametljivi, svaka je ilustracija fluidna i oku izuzetno privlačna. Bez obzira gledate li u veliki mural na zidu s motivima grančica bora ili u crvendaća u letu, svaka ilustracija odvlači pažnju. A ova posljednja koju je stvorio upravo za potrebe DNA projekta, itekako je zanimljiva. Igra svijetla i mraka te motiv moljca kao simbola prolaznosti života tek je grebanje po površini o onome što je pjesnik, pardon, ilustrator htio reći. Uhvatila sam ovog Mladog i Ludog umjetnika, nadimak kojim ga zovu oni koji ga bolje upoznaju, te saznala što ga je dovelo do karijere vizualnog umjetnika, kako doživljava svoj rad i karijeru te koji su mu budući planovi.

Naravno, ponajviše me zanimalo otkud mu inspiracija za posljednju ilustraciju koja će premijerno biti prikazano na portalu FASHION.HR u sklopu već spomenutog DNA projekta ostvarenog u suradnji s Beck’s pivom, a svi čitatelji moći će istu preuzeti kao wallpaper za zaslone kompjutera i pametnih telefona. Naime, s Mladenom je došao kraj DNA projektu, barem što se tiče prvog izdanja, a sad nas očekuje velika zajednička izložba koja će okupiti sve sudionike projekta.

Dakle Mladene, pucaj ravno u glavu! Brzinski nekoliko crtica o tebi!

Najbrže što mogu, ime mi je Mladen Udovičić, a na društvenim mrežama se skrivam pod imenom @ludi_mlad. Bavim se dizajnom vizualnih komunikacija zadnjih šest godina, a ilustracijom intenzivnije zadnje dvije godine.

Odlično, sad kad smo riješili tehnikalije, prijeđimo na onaj zanimljiviji dio- kako ti se dogodila ilustracija jer umjetnost ti se mora dogoditi…nju, među rijetkim pozivima, ne možeš sam odabrati kao poziv?

Ljubav prema umjetnosti i prema crtežu prati me od malih nogu, crtanje mi je bio omiljeni oblik razonode i učenja. Unatoč tome, nisam zamišljao da će mi se karijera ikada kretati u tom smjeru. U ključnim godinama, kada sam morao odlučiti o ‘onim’ ključnim stvarima, potpuno sam se odvojio od onog što me cijeli život prirodno prati. Suprotno od strujanja misli, ja sam razmišljao praktično pa sam upisao Hotelijersko – turističku školu u Zagrebu, a odmah nakon završene srednje škole upisao sam Šumarski fakultet gdje sam proveo svega tjedan dana. Totalno logično, zaposlio sam se kao student u jednoj telekomunikacijskoj korporaciji i nakon godinu dana upisao Ekonomski fakultet. No ni to nije išlo. (smijeh) Već nakon prvog semestra, suočen s planinom brojeva i tablica, rekao sam konačno zbogom krivim izborima.

Čekaj, imam dojam da si već proživio jedan život samo dok si mi ovo prepričao…

Da, nastavio sam raditi i nakon nekoliko pokušaja i bezbroj izlazaka na ispite državne mature, napokon sam upisao Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

I to je bilo to, ljubav na prvi pogled?

Definitivno, vratio sam se nekim svojim korijenima i u tom trenutku postao sam dio svijeta dizajna i ilustracije. Zahvaljujući tome, upoznao sam sva sredstva izražavanja u području vizualnih komunikacija i postalo je jasno kako mi je ilustracija jedna od omiljenih. No moja karijera još je u povojima, tek završavam diplomski studij u rujnu što znači da ozbiljnije djelovanje u području ilustracije i vizualnih komunikacija tek slijedi.

Ako je suditi po onome što si dosad predstavio, sigurna sam da možemo očekivati samo još bolje u budućnosti, no kako si krenuo, imaš li neke umjetnike koji su te pogurali da se i sam uhvatiš u koštac s ilustracijom? 

Pokušavam pratiti domaću scenu i motivaciju pronalazim gledajući tuđi rad i što oni i njihova postignuća znače za hrvatsku scenu kako bi ilustracija postala bitno, prepoznatljivo i traženo sredstvo umjetničkog izražaja.

Dobro, a oko tebe, kolege, prijatelji, obitelj? Postoji li podrška, razumiju li hektičan posao umjetnika? 

Naravno, uzore nalazim i u ljudima iz bliskog okruženja koji rade fenomenalne stvari u istom području i takva okolina najviše utječe na moj rad. Privilegiran sam da dio tih ljudi mogu nazvati i svojim prijateljima. Tu su Matea Jurčević, Matej Vučković i Klara Rusan s kojima uvijek mogu razmijeniti savjet te dobiti ili pružiti podršku. E, znam da ovo zvuči ko’ floskula il kao isfuravanje i guranje frendova i promocija ispod pulta al stvarno je tako! (smijeh) Često se nađemo na pivi, kavi i satima trkeljamo o crtanju. Jesu mi prijatelji, ali su prije svega umjetnici i moji stvarni umjetnički uzori.

Dapače, sretna sam kad znam da domaća art scena ima toliko talenta! Stoga, sad ga smo ustanovili da u Hrvatskoj zaista postoji jedna cijela generacija umjetnika u usponu, imaš li ijedan rad na koji si posebno ponosan?

Moram priznati da sam ponosan na svaki crtež koji završim, no neki su se crteži imali još veći značaj. Jedan od takvih je rad za 36 Mountains izložbu 2017. gdje sam nakon par godina pohođenja izložbe i sam dobio čast sudjelovati na njoj i naći se u društvu zaista velikih i posebnih ilustratora. Tu je i suradnja na dvije kolekcije modnog brenda IO Ivana Omazić gdje sam bio suočen s izazovom izrade crteža koji se s krojem odjevnog predmeta stapa u jednu cjelinu, a svakako mi je posebno drag mural dugačak 14 metara koji sam ovo ljeto napravio u resortu Dubrovački Vrtovi Sunca.

Taj zadnji mural koji si spomenuo, vidjela sam ga na Instagramu prije nekoliko tjedana ne znajući da je tvoj i jedino što mi je prolazilo kroz glavu bilo je “Ideš, koja pedantnost, strpljivost…!” I otkud ti inspiracija?

Da, složio bih se, posvećenost detaljima proizlazi iz činjenice da još uvijek iz svakog crteža jako puno učim pa kroz detalje zapravo proučavam materiju kojom se bavim. Inspiracija? Iako nisam baš čovjek širokih interesa, živim dosta dinamično i inspiracija me napada sa svih strana. Kad si “overthinker” nije se teško inspirirati bilo čime oko sebe ako se dovoljno dobro zagledaš u to.

Kad sam se dovoljno dobro zagledala u tvoje radove, primijetila sam da su mnogi motivi koje koristiš često izmišljeni, spoj stvarnog i nadnaravnog? Je li u pitanju neka faza ili si pronašao nišu?

Elementi crteža i njihovi odnosi su ponekad tu samo radi postizanja atmosfere ili osjećaja čuđenja gdje zapravo ne namećem neki određen zaključak dok je u drugima svaki element u službi postizanja određenog vizualnog narativa. Prije nastanka crteža prethodi faza razmišljanja u kojoj jasno odredim kojim elementima ću i što dočarati. Dio motiva ima preneseno značenje što neke radove čini dosta osobnima.

Pretpostavljam da prema tome nisi jedino usmjeren na ilustraciju… ili se varam?

Po nekom izračunu, na ilustraciju mi trenutno odlazi otprilike 10% ukupnih radnih sati u mjesecu. Ostatak vremena odlazi na posao u studiju i sve druge poslove u području dizajna vizualnih komunikacija. U dizajnu se koristim i drugim izražajnim sredstvima, ovisno o zadatku ili namjeni. Ilustracija se od interesa pretvorila u strast i samim time sam osjetio veliku odgovornost njegovati i razvijati se u njoj. Ona se iz nečeg, što je bilo u početku “nešto moje” i “nešto sa strane” pretvorila u nešto po čemu su me ljudi počeli prepoznavati tako da se postotak radnih sati za ilustraciju u mjesecu sve više, na moju radost, povećava.

E pa na moju radost, voljela bih kad bi mi rekao nešto više o ilustraciji koja trenutno krasi portal FASHION.HR u sklopu Art for Beck’s DNA projekta. Tko god da baci pogled na nju, jasno mu je da je posrijedi priča, teška simbolika…

Ilustracija je inspirirana prizorom moljaca koji se vrte oko izvora svjetla što je čest prizor ljetnih noći. Postoji nekoliko teorija zašto su privučeni svjetlom i zašto toliko kruže oko njega ali nijedna nije potpuno znanstveno potvrđena. Sama svjetla mogu biti i zamke s ciljem da se moljca privuče i da ga se zatoči ili ubije. Razmišljao sam o tome kako nam se neke stvari u životu postave kao slični izvori zavodljivog svjetla. Jaki fokusi i životne okupacije koje uzimaju ponekad svu našu pozornost. Iako znamo da bi nam mogle nauditi, idemo prema njima i kružimo oko njih te bivamo zatočeni u istim uzorcima kretanja a očekujemo neki iznenadan drugačiji ishod ili rezultat. Gašenjem jednog svjetla, nastupa osjećaj izgubljenosti sve do nalaska idućeg.

Ovo posljednje izrečeno uvuklo se u pore papira i svaki potez tušem…Prema tome, slobodna sam zaključiti kako su tvoja očekivanja od ovog projekta ispunjena? 

Sam poziv na sudjelovanje je već nadmašio moja očekivanja i hvala vam na tome. Željno iščekujem i veselim se upoznavanju novih ilustratora koje otkrijete.