Potraga za mladim i talentiranim ilustratorima kroz Projekt DNA uvijek rezultira zanimljivim pronalascima. Ovog puta predstavljamo osebujnog Zagrepčana koji se bavi posebnom tehnikom glitchanja prilikom stvaranja svojih prepoznatljivih uradaka. Svoj stil naziva modernim klasicizmom – u njemu spaja sadašnjost i prošlost, digitalno i klasično. Rudijeva posljednja ilustracija krasi portal FASHION.HR, a svoju umjetnost prepušta publici na shvaćanje.

Djela klasične umjetnosti presvučena su posve neočekivanim filterom koji podsjeća na dobro nam znani vizual televizijskog prekida programa. Poznata djela koja su obilježila dugu i plodnu povijestumjetnosti ili pak ikone pop kulture, u Rudijevim radovima dobivaju poseban pečat, a produkte njegove kreativnosti čine instantno prepoznatljivima. Rudi Crnko jedan je od rijetkih domaćih umjetnika koji u svojim ilustracijama spajaju ono što se na prvu može činiti nespojivima – nešto digitalno, kao što je greška u signalu (glitch) i klasično kao što su poznata djela velikana likovne umjetnosti. I koliko god se u teoriji to može činiti neshvatljivim, na koncu izgleda naprosto – fantastično.

Rudija smo sreli u R3a Galeriji, umjetničkoj oazi poviše parka Ribnjak. Kroz galeriju non stop kolaju ljudi koje ste nekada negdje već sreli, započinju se opušteni, neobavezni razgovori koji teku bez previše truda, a prostor krase biljke i umjetnički radovi na zidu pa se može činiti kako ste direktno s ulice ustvari ušetali u nečiji dnevni boravak, a ne u kakav izložbeni prostor. Na zidovima ćete vrlo brzo uočiti kako mnoge radove potpisuje upravo junak naše priče, pravim imenom Rudolf Crnko, poznatiji kao Glitchboy2000. Rudijeve radove mnogi su upoznali prije dvije godine kada je na događaju Graffiti na gradele u Studentskom centru, predstavio svoje uratke iz serije ‘Social Anxiety’, a koju je izradio tehnikom ulja na platnu intervenirajući u svjetski poznata djela likovne umjetnost tehnikom glitchanja. Taj neobični (i kod nas ne toliko viđeni) spoj glitcha koji označava kratkotrajni kvar u sustavu, ulja na platnu i likova klasične umjetnosti kao što su Michelangelov David ili Djevojka s bisernom naušnicom, osigurali su Rudiju poveliku dozu pažnje domaće art scene (pa i šire). Rudi je svoju umjetničku odiseju započeo, jasno, u street art domeni, crtajući grafite no njegovi su glitch art radovi privukli željenu dozu zanimanja. Mnogi će se pitati, možda, nije li suviše odvažno od jednog dečka u ranim dvadesetima da tako intervenira u klasike umjetnosti, no upravo je to dokaz da umjetnost ne poznaje granice i da je smisao upravo u tome da si daš oduška, da stvaraš nešto što ti je blisko i tvoje, a to je na koncu konca jedini recept da postaneš prepoznatljiv, sve ostalo je ionako fake.

Sada će Rudijeve ilustracije zaživjeti i na portalu FASHION.HR, jer upravo je ovaj talentirani mladi umjetnik novi član DNA projekta ostvarenog uz podršku Beck’s piva. DNA projekt za cilj ima podupirati i afirmirati mlade ilustratore kroz virtualnu izložbu u svojoj prvoj fazi, a potom i onu fizičku u drugoj fazi, na kojoj će se okupiti svi sudionici projekta DNA, odnosno ilustratori koji su u nekom trenutku ukrasili naš portal, a pretpostavljamo i zaslone vaših i naših računala i mobitela. Naime, radovi ilustratora mogu postati dijelom vaše svakodnevice jer ih, u vidu wallpapera, možete preuzeti na svoja računala i mobitele.

Negdje sam pročitala kako su te “greške” toliko izluđivale da si zbog njih znao bacati svoje radove da bi ih u konačnici prihvatio, ucrtao ih čak i u svoje ime Glitchboy2000 i od njih ustvari kreirao prepoznatljiv stil. Što je ustvari glitch art i kako bi svoj stil sam opisao?

Pa ako ćemo iskreno, i dalje me zna izluditi glitch, pogotovo sad u vrijeme Svjetskog prvenstva kad mi se počne signal glitchati u šesnaestercu. (smijeh) Da skratim priču, glitch art je ustvari estetika umjetnosti greške/signala, neovisno o tome kako je izvedena, jer se u takom malom krugu ljudi dijele na “real” i “fake” glitch artiste što je u potpunosti apsurdno. Zamisli, baviš se umjetnošću i onda ti neko kaže da to nije prava umjetnost ? Prema tome, moj stil bi spadao u “fake” glitch art (smijeh), jer glitcham poznate svjetske radove kao što su primjerice Michelangelov David, Stvaranje Adama, Djevojka s bisernom naušnicom, Mona Lisa, Berninijeva djela itd. Ja bih za svoj stil rekao da je unikatan na svoj način, nazvao bih ga “moderni klasicizam”.

“Moderni klasicizam” zvuči sjajno, a vjerujem kako je mnogima zanimljivo što u djela klasične umjetnosti unosiš glitch, daješ im neki svoj pečat. Radiš li samo digitalno ili pak njeguješ i neke druge metode? Otkrij nam malo svoj proces stvaranja.

Radim digitalno i njegujem slikarske metode umjetnosti kao što su ulje na platnu. Moj proces stvaranja rada traje dosta dugo prije samog početka slikanja rada. Prvo nađem neki klasični motiv, zatim taj rad prebacim u Photoshop. Fotošopiram ga to jest glitcham ga pa sigurno 20 do 30 puta, nakon toga odaberem par meni najboljih komada i objavim ga na svom Instagramu kao skicu za dalje. Tek onda kreće slikarski dio, u kojem još dodatno glitcham dok ga slikam.

Imaš li neki samo svoj ritual koji poštuješ dok crtaš? Neku muziku koju slušaš, doba dana kad si kreativniji i te sheme, nešto bez čega cijeli proces ide lakše?

Da naravno, pivo mora biti hladno! (smijeh)

OK, jasno, a osim piva?

Iskreno ne znam, muzika koju slušam ovisi o vibeu , u ateljeu dok radim slušam svašta, a najbolje doba dana je vjerojatno večer, kasniji sati. Tada grad spava mirno je, opušteniji sam.

Imaš li uzore? Neke ilustratore, umjetnike, street artiste, nekoga na čiji se stil ugledaš?

Ako se ovo pitanje odnosi na uzore u slikarskoj umjetnosti onda bi to bio Andy Denzler. Njegova umjetnost mi je tada u počecima bila TO nešto najbliže čemu sam težio, tome nečemu što sam ja isto htio izgraditi u tom pravcu. A danas više niti ne gledam uokolo druge umjetnike jer se trenutno fokusiram samo na svoj rad, jer kada se bavite nečime i pratite to nešto, nakon nekog vremena ono počinje utjecati na vas i vaš rad, a onda se vaš rad počne kretati u tuđem pravcu. Zbog toga vas počnu stavljati u kutiju s drugim umjetnicima. Tako da sam trenutno fokusiran samo na samog sebe, na svoj rad. Ja ne želim ovim komentarom zvučati bahato ili egocentrično, poštujem umjetnost, umjetnike i njihov rad samo mislim da bi se ljudi trebali ugledati na sebe, a ne na nešto tuđe.

Što ilustracija za tebe znači? Ispoljavaš li svoju kreativnost samo kroz nju ili postoje i neki drugi mediji kroz koje tvoja kreativnost izlazi na vidjelo?

Ilustracija je meni kao neki ventil, sredstvo da sve izbacim iz sebe, svoj pogled, vibe, emociju, dosadu i tako dalje. Ili, jednostavno, gledam ju kao priliku da, ako mi je dosadno, da ubijem pola sata, sat radeći nešto kreativno. Trenutno svoju kreativu izbacujem crtajući, slikajući, za što mislim da nije dovoljno. U skorije vrijeme se mislim primiti još kreativnih medija ali polako o tome.

Portal FASHION.HR trenutno krasi tvoja ilustracija. Možeš li mi ispričati malo o tome kako je nastala, koju si tehniku koristio, kako si je zamislio i što njome želiš poručiti?

Moja ilustracija za FASHION.HR je rađena u Adobe Illustratoru i sve je minimalno linijski. Inače, radovi koje radim na kraju nemaju neko preveliko značenje, to jest u 90% slučajeva uopće nemaju značenje jer jednostavno radim ono što mi se sviđa i da se na kraju sviđa mom oku. Ovaj rad je prepušten gledatelju da ga protumači onako kako ga on sam vidi. Rad se sastoji od dva lica tako da možda čak možemo nagađati što je pjesnik htio reći?