Neke stvari su jednostavno neizbježne. Već i prvi pogled na eklektične radove mladog kreativca Lovre Škiljića bio je dovoljan da bude jasno da on jednostavno pripada u projekt DNA. Kako se miješaju glazba, likovna umjetnost, pop kultura i društvena kritika pročitajte u novoj epizodi DNA-a, projekta podrške perspektivnim domaćim umjetnicima!

On je punk, zakovice i koža. On je vješt i dosta atraktivan miks pop kulture, ironije i poneke trunčice društvene kritike. On je i glazba, psihodelija, karirana košulja i isprana traper jakna s natpisom Toxic Vision. On je jedan od onih umjetnika „po defaultu“, kojem izražavanje u olovka-rapidograf gabaritima dolazi prirodno, kao nama ostalima… Pa, disanje?

On je i slučajni glazbenik, pasionirani konzument glazbe, dugogodišnji voditelj na Radio Studentu, ali i čelni čovjek Biblical Violence Illustrations. Ime mu je Lovro Škiljić, i mladić je koji posljednjih deset godina vješto i (po)tiho stvara, ispreplećući i izmjenjujući likovnu i glazbenu umjetnost. Uzrok ovog „potiho“, nekako nelogičnog i neproporcionalnog njegovim radovima, je sasvim jasan svima koji su se barem jednom našli u društvu visokog, bradatog mladića čiji je karakter, rekli bismo, u kontrastu s njegovim likovnim i glazbenim izričajem. Gotovo nevjerojatno skroman, pristojan i sramežljiv, Lovro se ne nameće, no ova karakterna crta ni u kojem slučaju ne govori o njegovom talentu. Dapače, deficit samopromocije i samohvale najčešće rezultira suficitom naše zaljubljenosti potpomognute radom i predanošću, u ovom slučaju, ilustraciji kao autorovoj prvoj i najvećoj ljubavi. Sukladno svom senzibilitetu, Lovro se zasad drži nezavisne scene, pa je tako kroz godine nacrtao preko stotinu postera za razne alternativne koncerte, ilustrirao je omote albuma, ali i sudjelovao na platformama poput festivala 36 MOUNTAINS. U njegovim se crtežima isprepliću elementi popularne kulture, odnosno s televizije, iz filma, glazbe i kompjuterskih igrica, čineći jedan eklektični umjetnički portfolio.

Sada će pak Lovrine ilustracije zaživjeti i na portalu FASHION.HR, jer upravo je ovaj nadasve zanimljivi mladi umjetnik novi član DNA projekta ostvarenog u suradnji s Beck’s pivom, kao brendom koji dugi niz godina podržava, ali i okuplja domaću umjetničku i dizajnersku scenu. Senzibilitet ovog poznatog brenda savršeno se tako kroz godine nadopunjavao s onim street artista, dizajnera, ilustratora i ostalih mladih talenata, stoga je i sudjelovanje u projektu DNA predstavilo prirodan spoj te nastavak njegovanja kreativnog pogleda na svijet upisanog u svaku poru Beck’s piva. DNA projekt pak za cilj ima podupirati i afirmirati mlade ilustratore kroz virtualnu izložbu u svojoj prvoj fazi, a potom i onu fizičku u drugoj fazi, na kojoj će se okupiti svi sudionici projekta DNA, odnosno ilustratori koji su u nekom trenutku ukrasili naš portal, a pretpostavljamo i zaslone vaših i naših računala i mobitela. Naime, radovi ilustratora mogu postati dijelom vaše svakodnevice jer ih, u vidu wallpapera, možete preuzeti na svoja računala i mobitele.

Lovro, poznajemo te po tvojim ilustracijama koje su krasile omote glazbenih albuma, promotivne postere evenata i klubova, razne izložbe, no malo je manje poznato da te uz likovnu umjetnost zanima i ona glazbena. Kako su se ova dva kreativna puta u tvom slučaju spojila?

Pa zapravo sasvim slučajno! Sve je počelo davne 2009. godine kada sam na tada popularnu, a sada pomalo zaboravljenu društvenu mrežu/platformu MySpace stavio pjesmu koju smo par prijatelja i ja dan ranije “sklepali” na probi. Pukim slučajem netko iz Danske ju je čuo i pitao da li ih mogu napraviti još par pa da oni to izdaju na kazeti kroz svoj label Skrot Up. S obzirom na to da sam imao potpunu slobodu prilikom dizajniranja omota albuma i da mi se nedugo zatim pružila prilika za dizajniranje prvog plakata za koncert skupina TYVEK i CHEVEU u SPUNK-u, moglo bi se reći da je tu sve počelo.

Spomenuo si jednom prilikom da se likovnom umjetnošću na neki način baviš oduvijek. Što te intrigira u ovom načinu umjetničkog/vizualnog komuniciranja?

To je istina. Kroz umjetnost sam slučajno uspio spojiti ugodno s korisnim. Takav način vizualnog komuniciranja daje mi slobodu izražavanja kroz koje dijelim neke svoje ideje, frustracije i emocije s publikom, razumjela to ona ili ne.

Unazad par godina intenzivnije si počeo ilustrirati i predstavljati svoje radove javno. Kako si se odlučio sa svijetom podijeliti svoju umjetničku viziju i je li ti za taj korak trebalo hrabrosti, s obzirom na (često) kritički nastrojenu publiku?

U zadnjih desetak godina napravio sam skoro stotinjak plakata za razne alternativne koncerte tako da me kritika zapravo ne brine. Mislim da sam zapravo čekao pravi trenutak da se pojave platforme kroz koje bih svoj rad najbolje mogao predstaviti široj publici te su mi se projekti poput 36 MOUNTAINS, plakatiranje za VIZKULTURU i projekt DNA za FASHION.HR, kroz koje su se već profilirale mnoge ilustratorice i ilustratori, činili kao idealna prilika za to.

Kroz tvoje se ilustracije protežu punk estetika, pop kultura, u tragovima i kritika društva. Smatraš li svojom zadaćom kao autora čija djela dopiru do nekog dijela javnosti, progovarati o relevantnim društvenim temama kroz radove i što te u principu najviše inspirira na stvaranje?

Inspiraciju ponajviše crpim iz popularne kulture poput televizije, filma, kompjuterskih igara i glazbe. S obzirom na to da su mi radovi usko vezani za nezavisnu scenu, njihova se estetika i tematika često sama nameće. Ne smatram se dovoljno kompetentnim da bih nekom većem dijelu javnosti ukazivao na opće društvene probleme, a mislim da je i vidljivost mojih plakata, barem ona dosadašnja, usmjerena na ljude kojima su ti problemi dobro poznati. S druge strane, bitno mi je da kada želim nešto kritički prikazati imam potpunu slobodu u kreativnom izražavanju, što je do sada uvijek bio slučaj.

Je li i glazba koju stvaraš utjecala na tvoj umjetnički izričaj?

Svoju glazbu još nikada nisam izvodio, za sada! Stvaranje glazbe mi je zapravo samo usputni kreativni ispušni ventil tako da rijetko utječe na vizualno izražavanje. Svakih par godina eksperimentiram sa žanrovima pa tada i vizualni element prilagođavam njima. Zadnjih par godina dosta slušam dungeon synth, ambijentalni glazbeni pravac dosta sličan glazbi iz starih video igara kojeg prati i specifičan opskuran vizualni identitet. Ako se u skoroj budućnosti odlučim snimiti neki novi album sigurno će biti inspiriran tom estetikom.

Uvijek je zanimljivo čuti detalje iz samog kreativnog procesa umjetnika. Kako izgleda tvoj proces stvaranja, kako svoje ideje transformiraš u djela?

Kao što sam već rekao, inspiraciju crpim iz popularne kulture pa te ideje postavljam u neku priču. Ako radim plakat ili omot za neki bend, tijekom rada opsesivno preslušavam njihovu diskografiju. S tehničke strane uglavnom crtam olovkom i rapidografom na papiru te rad kasnije dovršavam digitalno.

Što je za tebe ilustracija?

Ilustracija je ono što me definiralo kao autora kroz sve ove godine i pružilo mi priliku da u nekom manjem, meni bitnom krugu djelovanja, kroz suradnju s angažiranim i pametnim ljudima dam svoj obol napretku nezavisne scene. Kroz ilustraciju sam imao priliku usko surađivati s ljudima diljem svijeta i mislim da je to neprocjenjivo.

Jesi li razmišljao o širenju svoje kreativne energije i na neka druga polja, ili je ilustracija ono što te interesira na duže staze?

Prošle godine dobio sam priliku prvi puta raditi na velikoj filmskoj produkciji kao grafički dizajner i to mi se jako svidjelo, te se definitivno vidim u tim vodama. Ilustracija mi je i dalje najveća ljubav i rado bih se njome bavio profesionalno. S obzirom na to da su mi kompjuterske igre, pogotovo point and click avanture iz ranih 90-ih, jedan od najvećih utjecaja na razvoj dosadašnjeg stila, velika mi je želja okušati se i u gaming industriji. Ako ne kroz neke od postojećih domaćih ili stranih gaming studija onda sigurno kroz nešto što bih samostalno napravio.

Portal FASHION.HR trenutno krasi tvoja ilustracija. Možeš li mi ispričati malo o tome kako je nastala, koju si tehniku koristio, kako si je zamislio i što njome želiš poručiti?

Prije malo više od godinu dana, moja djevojka i ja udomili smo psa, mješanku Tildu. Iako se ponekad čini da Tilda šeta nas, svakodnevne zajedničke šetnje postale su nam najdraži dio dana, pogotovo sada kada je krenulo lijepo proljetno vrijeme. Pustio sam si novi album skupine Casanovas in Heat i pustio mašti na volju.