Kako to izgleda kad se tri kreativke udruže u kolektiv i rade zajedno? To (a i još neka pitanja) postavili smo Tessi Bachrach Krištofić, Dini Milovčić i Franki Tretinjak, mladim grafičkim dizajnericama koje su udružile snage na trećoj godini Studija dizajna i od tad su nerazdvojne. Oformile su kolektiv simpatičnog imena NJI3 i kroz njega se bave grafičkim dizajnom, ilustracijom i pokretnom grafikom.

Među njihove radove ubraja se i dizajn vizualnog identiteta za Kazališnu Reviju Akademije Dramske Umjetnosti 2012. godine, dizajn vizualnog identiteta i postav za Privremeni muzej dizajna i Bachrach & Krištofić, dizajn covera albuma ‘La Drogue’ benda Baden Baden kao i dizajn monografije Knjiga Bolonjske slike Hrvatske povijesti. Ukratko, sve što ove tri cure taknu – pretvore u umjetnost. Pitajte samo njihove klijente…

Ima li iza imena NJI3 neka druga simbolika osim što vas je – tri?

Jednom prilikom smo se potpisale u mailu kao Njizi Trizi iz zafrkancije, a Vedran Kasap, kolega dizajner kojem smo i slale taj mail, rekao da bi se tako trebale nazvati. Kasnije, kad smo hitno trebale neko ime zbog jednog projekta, NJI3 se pokazalo kao brzinsko rješenje i tako je i ostalo. S vremenom smo shvatile da valjda i ne postoji prigodnije ime za naš kolektiv jer smo uvijek zajedno, a kad nas ljudi upoznaju nemaju potrebu zvati nas poimence, već samo NJI3 (ili NJI2 ako se dogodi čudo pa neke od nas nema).

Kako je uopće došlo do suradnje između vas tri?

Na trećoj godini Studija dizajna, asistenti su birali po jednog studenta iz svake od grupa (tri grupe na tri mentora) da radi na vizualnom identitetu festivala KRADU 2012 Akademije dramske umjetnosti. Nakon što smo izabrane ispostavilo se da nam je super raditi zajedno. Od tada radimo kao kolektiv.

Opišite nam kako to izgleda kad tri kreativke rade zajedno – vlada li kod vas demokracija ili jedna od vas ima jače pravo glasa?

Vlada stroga demokracija i uvijek svaka mora iznijeti svoj stav jer se jedino tako donose odluke. Ako se ne slažemo oko nečeg, nađemo kompromis. Još se nije dogodilo da ga nismo našle!

Kako biste opisale čime se bavi vaš dizajnerski kolektiv?

Ukratko: bavimo se grafičkim dizajnom, ilustracijom i pokretnom grafikom. Ono što najviše radimo su vizualni identiteti, a ono što obožavamo raditi su gifovi.

Koji je bio vaš prvi zajednički rad?

Dizajn vizualnog identiteta za Kazališnu Reviju Akademije Dramske Umjetnosti 2012. godine.

Na koje svoje radove ste najponosnije?

Ponosne smo na dosta naših radova iz različitih razloga; neki su nas naučili puno toga, neki su nam vizualno dragi, neki konceptualno, ali svakako bismo izdvojile Samo Ljubav, plakat za Vizkulturu, jer mislimo da nas on dosta definira po pitanju toga kako se trudimo funkcionirati i raditi. Od ostalih svakako dizajn vizualnog identiteta i postav za Privremeni muzej dizajna i Bachrach & Krištofić, dizajn covera albuma ‘La Drogue’ benda Baden Baden i, vrlo svježi, za album ‘Časna Lubanjska’ Ivane Pi…

Kako biste opisali ovaj projekt suradnje s Beck’som? Što ste točno pripremili i koja vam je bila inspiracija?

Privlače nas egzotični mediji koje nažalost nemamo priliku koristiti često koliko bismo željele zbog financijskih i ostalih ograničenja klijenata. S obzirom na to da i inače volimo oživjeti svoje radove u vidu kratkih animacija, razmišljale smo kako to prevesti u analogni svijet. Imale smo više manje potpunu slobodu pa smo odlučile isprobati lentikularni tisak kojeg dio publike poznaje ponajviše iz djetinjstva kao “dvostruku” sliku koja se dobiva promjenom kuta gledanja. Za vizual smo bile inspirirane neonskim znakovima koji znaju biti “animirani” po sličnom principu, a razmišljale smo što bismo rado i same stavile na zid pa smo to zaokružile jednom nepretencioznom i veselom porukom.

Što vas inače inspirira prilikom stvaranja?

Inspiraciju nalazimo u svemu, od glazbe i interneta do prirode i svakodnevice.

Kreirali ste identitet za Galeriju Vugrinec i Clinica Studio a radili ste i na dizajnu monografije “Bolonjske slike Hrvatske povijesti” Daniela Premerla koja je odabrana kao jedna od 19 naslova za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World. Kako je bilo raditi na jednom takvom projektu? Čime ste se vodili pri odabiru tipografije i općenitom izgledu prijeloma?

Knjiga “Bolonjske slike Hrvatske povijesti” je monografija koja ima predivne reprodukcije slika za koje smo znale da želimo da budu velike i da dominiraju. Znale smo i da je sadržaj monografije takav da zahtjeva decentan prijelom kod tekućeg teksta, a da se kod naslova možemo igrati kompozicijom stranice i veličinom teksta. Što se klijenta tiče, imale smo puno povjerenje i podršku tako da je rad na projektu bio relativno jednostavan.

Surađujete li s kolegama, izmjenjujte li ideje, iskustva, kakvo je uopće stanje na sceni?

Najrecentnija veća suradnja što se dogodila je suradnja sa Ozanom Ursić i Vedranom Kasapom iz Studia Clinica na postavu izložbe Bachrach & Krištofić za koju nam je Marko Hrastovec crtao ampersande. Uz to radimo na jednom projektu sa Dorom Bilandžić i Majom Subotić tako da se može reći da se suradnja događa često. Što se izmjena ideja i iskustava tiče, one se događaju na svakodnevnoj razini. Scena je dosta velika i aktivna, od Dizajn Distrikta koji se opet odvija ove godine do najskorijeg Tjedna dizajna. Uz to je posla dosta te prostora za rad i napredak ima za svakoga.

Radite li i s klijentima iz inozemstva?

Imale smo par klijenata od kojih bi svakako izdvojile rad na programskoj knjizi Holland Film Meetinga 2016. godine jer nam je ta suradnja jedna od ugodnijih općenito i nadamo se da će se nastaviti.

Kakvi su vam planovi za iduće razdoblje?

Nedavno smo se preselile u novi ured tako da nam je to neka prekretnica, a i trebale bi raditi na nekim kompleksnijim projektima uskoro. Nećemo ništa precizirati jer nas je iskustvo naučilo da ne govorimo ništa dok se ne dogodi da se ne ureknemo.
U svakom slučaju, plan je raditi punom parom kao i do sada.