Krešimir Buden, poznat kao 2Fast, pravi je “veteran” zagrebačkog graffiti-arta, grafički dizajner, Art director, bajker, tata (mata od zanata)…

Možda bi bilo lakše navesti ono što nisi. Ugađač harfe te predsjednik Udruge koja se bavi promicanjem orguljarstva u pčelarstvu.

Otkud nadimak 2Fast?

Jednom prilikom, prije stotinjak godina dok sam još bio mlađi teenager, Lunar se vratio iz Njemačke s naljepnicom za nabrijani Golf diesel “2FAST4U” i to mi se u tom trenutku činilo kao svjetsko čudo, nikad viđeni spoj brojeva i slova, vrhunac kreativnosti, a i predstavljalo me kao klinca koji prati sve motosportove na planeti. Tako je nastao i ostao 2Fast.

Za projekt Art4Beck’s izradio si dva drugačija splasha, dvije sasvim posebne 3D skulpture.

Najprije želim zahvaliti Beck’su što su prepoznali moj rad i što su me na zabavan način inspirirali da stvorim nešto potpuno novo. Jedna je skupltura napravljena od originalne Beck’s limenke, dok je druga sprej umotan u plašt. Bilo je poprilično izazovno i s obzirom na to da ovako nešto dosad nisam radio, događale su se greške u izradi. Svaka pogreška značila je otvaranje nove limenke Beck’s piva, što mi, moram priznati, nije teško padalo.

Kako si došao na ideju 3D grafita?

Graffiti su moja velika ljubav, hobi i zanimanje više od 20 godina (namjerno neću reći koliko točno jer će ljudi pomisliti kako imam barem 200-300 godina). Uglavnom sam crtao graffite koji daju dojam treće dimenzije, a tijekom svih tih godina učinilo mi se zanimljivim izaći iz dvodimenzionalne plohe zida sa stvarnim trodimenzionalnim objektom koji svojim oblikom prati moj graffiti stil crtanja. Nakon niza neuspješnih pokušaja i jako puno istraživanja i učenja stvorio sam objekte kojima sam bio zadovoljan i koji su prikazani uglavnom na izložbama u Zagrebu i po svijetu.

Koja je prva skulptura koju si napravio?

Jedan od lošijih pokušaja je bila skulptura početnog broja mog nadimka “2”, loše modelirana iz ploče stiropora. Potrošio sam gotovo dva tjedna modelirajući stiropor skalpelom i pilom, lijepeći komade jedan na drugi. Prva reakcija mi je bila: “Dovraga i bestraga, što je ovo??!!”. Ali, budući da ne uspijevaju pametni, nego uporni, nastavio sam dalje i stalno stvarao nešto novo i bolje od prethodnog pokušaja.

Možeš li izdvojiti neke najdraže projekte?

Huh… To je kao da majku pitate koje joj je dijete najdraže… Definitivno jedan od dražih mi je projekt velike skulpture koju sam radio za Muzej ulične umjetnosti 2010. na zidu legendarne Branimirove ulice. Jednako su mi dragi i svi mjeseci potrošeni za izradu skulptura za samostalne izložbe. Ma, najdraži projekt mi je svaki put kad primim olovku i papir u ruke!

Kako spajaš posao i strast? Odnosno, Unex i 3D skulpture.

Bilo bi idealno da dan traje barem osam sati dulje, ali snalazim se i s ova pišljiva 24 sata koja su nam na raspolaganju. Smatram se blagoslovljenim što mi račune plaća posao art directora u Unex grupi, koji volim i koji me kreativno ispunjava. Ekipa iz Unexa, na čelu s direktoricom Andreom Šumanovac, također su podrška prilikom raznih projekata, naročito kad je riječ o samostalnim izložbama. Neki provode slobodno vrijeme pred tv-om, a ja uglavnom u svom ateljeu igrajući se bojama i materijalima.

Crtaš li još uvijek grafite? Gdje se mogu vidjeti?

Povremeno nešto nacrtam kad me moj najbolji prijatelj, kum, laureat, poeta, trbuhozborac te naš najpoznatiji ulični umjetnik – Lunar, izvuče pred zid i kad zajednički oslikamo neku mrcinu od zida, obično u sklopu nekog graffiti eventa.

Imaš li uzore?

Nekad su mi uzori bili nekolicina svjetski poznatih artista poput Loomita i Daima, a danas smo toliko opterećeni kvalitetnim sadržajem iz cijeloga svijeta da se uzori mijenjaju iz dana u dan. Jedna konstanta u tom kreativnom bombardiranju je svakako Banksy, koji širi svoje područje djelovanja, od klasičnih poruka napisanih na kvartovskom zidu, pa sve do ozbiljnih kiparsko-arhitektonskih projekata. Njemu posebno skidam kapu i klanjam se do poda.

Sad nešto malo privatno. Motori. Oni imaju posebno mjesto u tvom srcu?

Volim reći da sam bogat čovjek, jer svaki put kad sjednem na motor, osjećam se kao da sam dobio na lutriji. Motori su moja velika ljubav. Obožavam ih od kad znam za sebe i uživam u svakom pređenom milimetru. To je ljubav, meditacija, adrenalin, strast, suze. Nešto što malo ljudi doživi, a ja ne mogu ni samom sebi objasniti.

Što još nisi napravio, a želiš? Koji su tvoji planovi za budućnost?

Kao svaki pošteni kreativac i umjetnik nastavit ću i dalje zadovoljavati samog sebe, jer kad je čovjek zadovoljan samim sobom, zadovoljan je svojim radom, a onda tek može uljepšavati svijet i drugima oko sebe. Sve ostalo će se dogoditi onda kad se treba dogoditi…