Hana Tintor je studentica diplomskog studija vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Hana je illustrator. Hana je sanjar. I upravo nas je zato zanimalo njezino viđenje filozofije “Manje je više”.

Završila si umjetničku gimnaziju i nakon toga upisala Studij dizajna koji trenutno pokušavaš privesti kraju. Zašto baš dizajn i ilustracija?

Nisam nikad bila za prirodne predmete, koncentracija za učenje mi traje pola sata pa se ulovim kako črčkam nešto po skripti tako, da se ne mogu zamisliti nigdje drugdje. Ilustracija je bila logični slijed. Oduvijek sam crtala, doslovno otkad sam znala kako primiti olovku i oduvijek uživam u tome. Voljela sam i slušati i čitati priče pa zamišljeno prenijeti na papir. U trećem srednje shvatila sam da je to ono što želim raditi pa sam počela učiti crtati, a na trećoj godini faksa sam pokušala razvijati svoj stil i crtati neke svoje priče. I eto, tako je krenulo!

Jesu li likovi na tvojim ilustracijama stvarni ili su samo plod mašte? Otkud dolazi inspiracija?

Likovi su većinom izmišljeni, iako sam sigurna da podsvjesno, bar neki, imaju veze s ljudima koje poznajem. A inspiraciju nalazim svugdje – u svakodnevici, knjigama, glazbi, razgovoru s ljudima, željama, osjećajima i snovima.  Stvaranje svojih svjetova mi je najdraži posao, ali postoje ilustracije  stvarnosti koje volim nazivati umovinama. To su brzinski crteži situacija koje su se dogodile, a popraćene su rečenicom koja ih dodatno objašnjava. Ljudi ih vole jer su jednostavne i mogu se s njima poistovjetiti.

Kako je došlo do ideje za ilustraciju koju si napravila za Beck’s?

Željela bih se zahvaliti Beck’su što su prepoznali moj rad i što su me potaknuli da stvorim nešto novo. Što se tiče ideje, bez puno filozofije odlučila sam nastaviti kampanju “Manje je više” (jer mi je super), ali na svoj način. Stiže ljeto, vrijeme je za uživanje! I za Beck’s.

Koji su ti najdraži motivi? Brkati frajeri?

I kitovi.

A najdraži crtež koji si ikad napravila? Znamo da je to teško reći, vjerojatno kao koje ti je dijete draže, ali svejedno…

Jooooj, da. Ne znam. Svi su mi dragi, ali za svaki mislim “može bolje”. Možda bih ipak mogla izdvojiti Veliku gospođu koja je bila izložena u Kavezu povodom GNG i FJ9 partija. Jedna slika na dva platna (70×100) gospođe koja čeka ljeto i đabalebarski način života. Trenutno se poistovjećujem s tim.