‘Volim apstraktno i čitanje između redova, primitivno, a opet zaglađeno – kontrolirani kaos’

Ostaviti utisak na promatrača cilj je svakog umjetnika, a to definitivno polazi za rukom Sanji Stojković, čije radove imamo prilike opet vidjeti. Sanja se smrtno boji dosade i repetitivnosti, a ilustracijom za projekt DNA-a, dostupnom za preuzimanje kao wallpaper, nam poručuje “Misao vodilja je usamljenost u suvremeno doba’’.

U suradnji s Beck’s pivom, Projekt DNA nastavlja dalje i donosi sjajne umjetnike koji svojom drugačijom vizijom stvarnosti uljepšavaju onu našu i podaruju joj dašak originalnog umjetničkog stvaralaštva u koji uvijek volimo zaviriti. Sanja Stojković već je krasila stranice FASHION.HR portala, a ovog puta predstavlja drugu ilustraciju koju je kreirala posebno za Projekt DNA. Ova umjetnica s diplomom Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci ima prepoznatljiv stil ilustriranja, stoga je već na prvi pogled vidljivo kako i ova ilustracija sadrži elemente apstrakcije vješto ukomponirane u probleme modernog društva. U razgovoru sa Sanjom otkrili smo kako pronalazi svoj mir za ilustriranje, koliko joj je važna kritika, ali i što ima za poručiti mladim snagama koji požele krenuti njezinim putem. Wallpaper ilustracije možete preuzeti ovdje!

Imaš li ritual kojem voliš pribjeći prije crtanja?

Ne bih rekla da imam ritual, ali se trudim organizirati radni prostor da bude što ugodniji za provoditi vrijeme u njemu. Okružujem se mnoštvom biljaka o kojima brinem i imamo sreću moji kolege i ja u ateljeu što postoji unutarnji vrt gdje se druži, pije kava, a po lijepom vremenu i radi.

Stojiš iza brojnih radova, pa možeš li možda izdvojiti onaj jedan rad ili projekt koji ti je posebno drag ili važan?

Definitivno najdraži posao ove godine je ilustracija za plakat koncerta Zdenke Kovačiček u Pogonu Jedinstvo. Feedback je bio toliko pozitivan, čak i od same neponovljive glazbenice da sam morala podijeliti sve svoje primjerke plakata ljudima koji su ga željeli imati doma na zidu.

Na koji način pronalaziš kreativu u situacijama u kojima ti projekt koji moraš odraditi idejno i ne odgovara najbolje?

Trudim se u startu procijeniti da li mi projekt odgovara ili ne, no ponekad nije moguće znati kako će se suradnja razvijati, a zahtjevi mijenjati. Imam nekoliko stalnih klijenata/organizacija s kojima surađujem, a s obzirom na to da se pored ilustracije bavim i drugim stvarima u poziciji sam da mogu zaobići neki posao ili ga proslijediti nekome tko je sličnijih afiniteta u odnosu na zadatak.

Utječe li kritika na tvoje smopouzdanje; preciznije utječu li komentari, pozitivni ili negativni, na tvoj daljnji rad?

Sama sam svoj najveći kritičar i nisam se kroz rad susrela s nekim pretjeranim kritikama i negativnim komentarima. Zanima me mišljenje kolega i prijatelja s kojima često razgovaram u retrospekciji; kako i koliko je nešto bolje napravljeno nego u prošlosti, s naglaskom na razvitak, pozitivne promjene nove ideje i tehnike koje koristimo da bi rad bio bolji. Meni je promjena važna kod sebe i kod drugih, vitalna je za kvalitetnu ilustraciju.

Kako bi defintiala svoj stil ilustriranja?

Puno truda ulažem u nove načine da prenesem ideju ili zadatak, ali mi je drago da ipak tu postoji neki prepoznatljivi stil. Volim apstraktno i čitanje između redova, primitivno, a opet zaglađeno – kontrolirani kaos.

Na koji način dolaziš do zaključka ‘Ovo treba promijeniti‘…?

Dosta jednostavno, ako mi se ne sviđa maknem. Puno crteža nisam nikad objavila ili pokazala jer su samo vježbe i probe, ali to je subjektivan stav. Sve te skice i procesi su moja privatna stvar i biram se reprezentirati s minimalnim brojem radova iza kojih mogu stajati.

Zadireš li u društvena pitanja u svojim ilustracijama tj. nose li poruku takve vrste?

Kako za koga pretpostavljam.

Može li se u hrvatskoj živjeti od ilustriranja i prema tvom dosadašnjem iskustvu, koliko je ovakakv vid umjetničkog izražaja cijenjen?

Sjajna stvar kod ilustracije je što briše sve granice što se posla tiče. Možete raditi iz kreveta ili s godišnjeg odmora ako baš želite. Crtež i ilustracija je jako popularan posao u ovom dobu u kojem živimo i zahvaljujući brojnim platformama publike ne fali. Vrijednosti su tu relativne, svugdje vidite sjajne stvari koje su nečiji privatni projekt, dakle neplaćeni rad koji služi samo za prezentaciju. Istovremeno poznate tvrtke često angažiraju umjetnike sličnih afiniteta s kojima ‘igraju na sigurno’ jer reklamiraju proizvod ili lifestyle koji mora doprijeti do što većeg broja korisnika. Balansirati osobni umjetnički izraz i zahtjeve tržišta posao je za sebe.

Što si htjela poručiti recentnom ilustracijom za projekt DNA ?

Misao vodilja je usamljenost u suvremeno doba.

Koji savjet bi poručila mlađima od sebe koji imaju želju krenuti putem na kojem se ti nalaziš?

Osvrnuti se oko sebe u vremenu i prostoru. Nisam u poziciji dijeliti savjete, naročito jer mi ilustracija nije jedino zanimanje. Crtanje je ugrađeno u sve što radim i to mi je sasvim u redu jer volim promjene, a smrtno se bojim dosade i repetitivnosti.

Foto: Danko Šimunović